Nece dugo durat i opet su velike ferije pred vrati. U julu i augustu se
mnogi ljudi rado odvezu na more.
Jur uvik su se ljudi iz Austrije, Italije i drugih zemalj rado vozili na
more u Hrvatsku. To je bliz i clovik se i sam zna autom odvesti tamo, kade
mu je lipo i kade je suncano.
Hrvatska-Croatia ima jako cisto more. Politicka situacija je onde opet
mirna. Za 4,5 ili 6 uri znas iz Austrije dojti na hrvatsko more svojim
autom.
Mnogim ljudem iz Austrije se jako vidi na moru u Hrvatskoj. Postoju sve
mogucnosti za kupanje i za sport na moru. I jilo je dobro. I mnogo kulture
se more pogledat uz more.
Ali nam Gradiscanskim Hrvatom zna biti posebno lipo u Hrvatskoj. Mi
razumimo hrvatski jezik i se znamo pominati. Moremo uzivati u hrvatskoj
muziki, ku onde cujemo i ka nam ide k srcu (u zadnje vrime sve vec
hrvatskih pjevacev iz Hrvatske jaci „live“ u Gradiscu).
Nas hrvatski jezik u Gradiscu je hrvatskomu jeziku na moru jako spodoban.
Tako je nam Gradiscanskim Hrvatom jako drago i milo, kad cujemo ta stari,
lipi jezik u Hrvatskoj i mislimo koc kot da bi bili doma.
Dragi stitelji, vi cutite da sam i ja rado u Hrvatskoj. Da, bio sam i
sada za Vazmene praznike u Hrvatskoj, i to u ISTRI. Istra je jako lipa.
Ona je blizu Italije i nju do sada nisam tako cuda puta poiskao kot te
druge dile Hrvatske na moru. U Istri sam zivio i uzivao s mojom zenom
Ankom nekoliko dan u lipom varosu ROVINJ-u. Ta varos je jako star, ima
jako lipe stare kamenite hize i jako uske ceste od kamena. Izgleda kot
neki varos u Italiji. I zaistinu, onde se ljudi ne pominaju samo po
hrvatsku, nego i po talijansku. To mi se jako vidi.
A kamo cu se sa svojom zenom u julu ili augustu odvest? Sigurno u Hrvatsku,
ali jos neznamo kamo.
Ali znam Vam povidat, kade smo bili lani u ferija. Bili smo cili misec dan
u Hrvatskoj na moru. Odzgor smo poceli:
OPATIJA (jako lipa; hize su jos iz vrimena austro-ugarske monarhije).
Dalje doli: SPLIT (jako lip; pun rimljanske kulture).
Jos dalje doli: DUBROVNIK (jako poznat; ta varos je bio posebna repubika;
ljetne igre = cuda kulturnoga zitka).
A nedaleko od Dubrovnika: Bili smo u MEDJUGORJU. Medjugorje je jako
poznato Marijankso shodisce i ne lezi na moru.
I mnogi Gradiscanski Hrvati putuju u Medjugorje. Tako je sada opet bila
jedna grupa iz oklice Zeliznoga i jedna grupa iz Stinjakov odzdol. Mi
Gradiscanski Hrvati rado idemo na shodisca (Celje, Lovreta, Zelinzo i u
zadnje vrime Vincjet). Tako je nam jako drago da u Medjugorju i na
hrvatskom jeziku znamo doziviti tu posebnu atmosferu.
Onde se na razlicni jeziki svecuju svete mase. Crikva je uvik puna i na
mjestu okolo crikve se more masa poslusat i na klupa sidit. Posebni car
ima krizni put (ide se po kamenju). Ljudi rado idu i na brig skazanja.
Jako lipo je Medjugorje u Hercgovini.
Hrvatska dusa se dobro zna cutiti u Hrvatskoj.
Lipe pozdrave iz Gradisca
Vas
Martin Zsivkovits |