Zač smo bili podiljeni? 1921 – kot znamo – je jedan dio zapadne Ugarske došao k Austriji. Tako je nastala najmladja pokrajina Austrije („du jüngstes Kind von Österreich“ – jačimo u gradišćanskoj himni „Mein Heimvolk, mein Heimatland“).
Ova pokrajina je dostala ime Burgenland (veliki Mate Meršić – Miloradić je na hrvatskom jeziku imenovao tu pokrajinu „GRADIŠĆE“).
Nekoliko sel Gradišćanskih Hrvatov je ostalo kod Ugarske (na primjer/priliku/peldu su to: Petrovo Selo, Narda, čatar, Unda, Koljnof i tako dalje).
Hrvati iz Ugarske su jako važni za nas Hrvate u Gradišću. Kanim neke od njih imenovati i malo opisati.
Sveučilišni profesor dr. Nikola Benčić je sigurno najistaknutija ličnost u pogledu na literaturu i kulturnu povijest Gradiščanskih Hrvatov. On je toliko svega publicirao o nami. Ne mora se človik čuditi da je Nikola Benčić postao sveučilišnim profesorom uprav na temu Gradiščanskih Hrvatov. I to na univerzitetu u Beču. On je ali i akademik Akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu.
Velečasni dr. Stefan Geošič je za mene veliki uzor i pretkip u tom, da prevadja Stari teštamenat iz židovskoga jezika direktno na gradišćansko-hrvatski jezik. Kot je poznato, mi Gradišćanski Hrvati još nimano Stari teštamenat u cjelini na svojem jeziku.
Kapitalno djelo „Die Burgenländischen Kroaten im Wandel der Zeiten“ je redigirao Stefan Geošić. Tim djelom se služim u svoji predavanji o Gradišćanski Hrvati na sveučilišću u Gracu.
Velečasni farnik Jože Hirschl je držao zvanaredno lipu prodiku prilikom pokopa prof. Joške Vlašića nedavno u Cindrofu. I on je Hrvat iz Ugarske. Na lipom nimškom jeziku je on govario o pokojnom.
Zač mi imponiraju Hrvati iz Ugarske? Morebit zbog toga, kad znaju sve tri jezike tako dobro. Pokidob da moraju znati u Austriji jako dobro nimški jezik, a morali zu snati jako dobro i jezik bivše domovine, znači ugarski, su oni uz materinski jezik hrvatski tako dobri u svojoj trojezičnosti.
Uzorov trojezičnosti imamo cijelu poredicu: pokojni biškup László, pokojni Augustin Blazović, pokojni Martin Meršić stari i mladi, pokojni Štefan Horvat, pokojni Ignac Horvat. Svi svećeniki, ki su imali jake veze s Ugarskom ili su bili rodjeni i odgojeni, dok je Gradišće bilo još pod Ugarskom.
O Mate Meršiću Miloradiću i da ne govorimo, iako je on uvik živio u Ugarskoj. Zapravo su i naši stari preoci, dide i babe, još i roditelji bili trojezični.
I u mladoj generaciji imamo cijelu poredicu mladik Gradišćanskih Hrvatic i Hrvatov iz Ugarske, ki znaju i jako dobro nimški kot je to i urednica kalendara Gradišće, učiteljica Igrid Klemenčić.
Vidi se, da je potribno napora zu učnju jezikov. Ali onda to dojde na hasan i drugim.
Vaš Martin Živković
Seitenanfang