Kakove su hrvatske svadbe, kakova su hrvatska veselja, kakovi su hrvatski piri danas med Hrvati u Gradišcu, u Madarskoj u Slovackoj? Svagdir malo drugacije.
Kako se svecevao ta veliki dan prije med Hrvati ovde kod nas?
Povida se da su svadbe znale durati dva do tri dane. Dva dane – na to se ja sam još znam spomenuti. Cila nedilja i cili pandiljak. I u pandiljak navecer smo se onda „sprohodili“ na krcmu. U hiža se pirovalo / svadbalo. Veselje – veliko veselje za cilo selo. Jedno takovo veselo selo je Novo Selo (uz Pandrof/Parndorf) na priliku još i danas. Lipa nošnja (jedna od najlipših na panonskom tlu) zacara gledatelje. Na vecer si dojde mladina po vrtanj (vidilo se to i na „Coming home – Pannonicalu“ u Borti/Jerbi – Oberwartu – Felsoorött / ando Erebate ovo ljeto opet).
I Stinjacani imaju lipu nošnju. Gizdavi su na nju.
Posnašnica (Brautjungfer) je u posebno lipoj nošnji. A i zarucnjica (po drugom svitskom boju na Stinjaki samo tri puta po mojem znanju). Razlika je samo u farba. Posnašnica ima i šare farbe (crljen i zlatno). Zarucnjica (Braut) ima skromne, škurije farbe (plavo, sreberno).
Gizdav sam da se naša kci Marija kot cetvrta po boju u lipoj našoj nošnji udavala. Jedan dil od prebabe (90 ljet star), jedan dil od moje matere (70 ljet star). I Marijin muž Carli je bil u hrvatskoj, šuševskoj (Nebersdorf) nošnji. Priseg je bil u Velikom Borištofu (Großwarasdorf), i to na samom hrvatskom jeziku. Lipo je bilo. Suze radosnice su tekle.
Vaš Martin Živkovic
Seitenanfang